Decenije provedene u polufunkcionalnom, polumodernom, poludemokratskom i manje od pola humanom društvenom sistemu sklepanom u radionicama bravara-vagabunda naučile su nas da ako hoćemo da preživimo, moramo biti sam svoj majstor za sve. Savladali smo osnove svakog zanata: kako se menja gumica na slavini, kako se ponaša uljana boja za drvo, a kako ona za metal, kako se podešava paljenje na motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, kako cijuče pokvareni hard, a kako memorija, koji lekovi su najefikasniji protiv bolesti za koje smo sami sebi postavili dijagnoze, čak poznajem čoveka koji je sam sebi izvadio zub kombinirkama. Naravno, što je radni proces nekog zanata složeniji, to je naša samopomoć  manje efikasna, a broj počinjenih grešaka se povećava. 

Ovakvo ponašanje nije bilo stvar naše svesne odluke, nego refleksni odgovor na prilike, na kolektivnu (ne)odgovornost, to Titovo tupavo čedo koje mi do danas uporno ljuljamo, ne primećujući da je to jedno štetno, matoro kljuse koje treba izbaciti iz našeg života. Tako smo došli dotle da svi znamo pomalo od svega, a ni za šta nismo vrhunski stručnjaci, svi radimo sve, a niko ni za šta ne odgovara.

U prethodnom tekstu sam se pribojavala da će nam lupetanje doći glave i kad se bude progovorilo o mišljenju MSP, nadajući se da će ovog puta ono ipak izostati, ako ne zbog toga što su naši političari nešto naučili, a ono bar zato što će, vidim i čujem, svesni ozbiljnosti situacije i činjenice da ih ceo svet posmatra i analizira njihovo ponašanje, njihov karakter, njihovo znanje i domete biti malo oprezniji.

Ništa od toga. Naši kvazi lideri, očigledno je, nisu pročitali mišljenje MSP, nego ga po svom starom dobrom običaju tumače otprilike, posmatrajući reakcije oko sebe. Pošto nisu uradili svoj domaći zadatak, oni sad prepisiju. Videli su onu predstavu sa pevanjem i pucanjem u Prištini i razumeli je kao dokaz pobede tamošnje politike, pa samim tim automatski i poraz ovdašnje, a mišljenje suda je jedan deo njih protumačio kao još jedan nepravedni napad na Srbiju,  drugi kao pravednu odmazdu za pogrešnu politiku prema Kosovu, a svi oni zajedno, pa čak i vlada i njen ministar inostranih poslova,  kao naš "pravni poraz".

Ne znam šta mu tačno dodje taj izraz "pravni poraz", ali je jasno da se ovaj po stabilnost regiona izuzetno opasan dokument nikako ne može nazvati bilo kakvim porazom. Već sama činjenica da sud nije razmatrao pravne posledice (npr. pitanje da li se sad nakon donošenja ove deklaracije o nezavisnosti Kosovo ima smatrati nezavisnim) je potpuno dovoljna da ga ni Srbija ni kosovski Albanci ne mogu i ne smeju smatrati ni pobedom ni porazom. Samo, ako naša skupština i dalje bude ličila na  uspaničeni kokošinjac u koji je uletela lisica, on će biti uvod u čitav niz naših poraza.

Ovo istrčavanje pred rudu je očekivano, ali za njega nema nikakvog opravdanja. Za njega je odgovorna skupština kao institucija, njen predsednik i svaki poslanik koji je u njemu učestvovao. Svetao primer ispravnog i objektivnog stava, sadržajne diskusije i primerenog ponašanja dao je poslanik iz Zajednice vojvodjanskih Madjara, mislim da se preziva Pastor. Ako ostali poslanici požele da shvate u čemu greše, neka uporede svoje ponašanje i ponašanje ovog mladog čoveka i neka od njega uče, za svoje i naše dobro.

Iako, kako rekoh, ne vidim da je Srbija doživela poraz, pravni tim se po mom mišljenju potpuno iskompromitovao. Ne time što nije dobro formulisao pitanje (na raspolaganju je bilo suviše malo opcija),  nego time što je gradjane i vladu godinama držao u zabludi da je otcepljenje protivno medjunarodnom pravu. Zato vlada mora odmah da raspusti pravni tim i imenuje novi. 

Vlada i ministar ne samo da nisu morali, nego nisu ni smeli da budu sam svoj majstor za oblast medjuanrodnog prava, niti snose odgovornost za usko stručni deo posla koji je pripadao ljudima koji su se godinama obrazovali upravo za takve poslove. Zato vlada po mom mišljenju ne mora da podnese ostavku, ali oni koji su imenovali pravni tim snose jedan deo odgovornosti, i to onaj koji se odnosi na izbor njegovih članova. Skupština i javnost o tome mora dobiti izveštaj.

PS:

Originalni tekst savetodavnog mišljenja MSP.

Kako to da nikom od poslanika nije za oko zapeo ovaj njegov deo i da se na skupštini nije čula ni reč na tu temu:

107.

Certain features of the text of the declaration and the circumstances of its adoption also point to the same conclusion. Nowhere in the original Albanian text of the declaration (which is the sole authentic text) is any reference made to the declaration being the work of the Assembly of Kosovo. The words “Assembly of Kosovo” appear at the head of the declaration only in the English and French translations contained in the dossier submitted on behalf of the Secretary-General. The language used in the declaration differs from that employed in acts of the Assembly of Kosovo in that the first paragraph commences with the phrase “We, the democratically-elected leaders of our people . . .”, whereas acts of the Assembly of Kosovo employ the third person singular.

Moreover, the procedure employed in relation to the declaration differed from that employed by the Assembly of Kosovo for the adoption of legislation. In particular, the declaration was signed by all those present when it was adopted, including the President of Kosovo, who (as noted in paragraph 76 above) was not a member of the Assembly of Kosovo. In fact, the self-reference of the persons adopting the declaration of independence as “the democratically-elected leaders of our people” immediately precedes the actual declaration of independence within the text (“hereby declare Kosovo to be an independent and sovereign state”; para. 1). It is also noticeable that the declaration was not forwarded to the Special Representative of the Secretary-General for publication in the Official Gazette.? 

Zar to ne znači da je deklaracija formalno neispravna?

Zar formalno neispravan dokument nije ništavan?

Da li su odluke donete na osnovu ništavog dokumenta važeće?

Zar skoro sva dosadašnja priznanja nezavisnosti nisu pribavljena zahvaljujući falsifikatima u engleskoj i francuskoj verziji? (Izuzetak: Albanija)

Zar medjunarodna zajednica nije obmanuta?

Da li će kosovska jednonacionalna skupština moći doneti novu, ispravnu deklaraciju bez učešća manjina i saglasnosti od organa medjunarodne zajednice ustanovljenih u pokrajini rezolucijom 1244?

Ovakvih delova ima još dosta, ali zašto bih ja analizirala ovaj  i bilo koji drugi dokument, kad za to imamo  pravni tim, vladu i poslanike?

Da li je mišljenje MSP prevedeno na srpski? Ako nije, zašto nije? Prevesti 45 strana nije neki naročit posao. Ako jeste, zašto prevod nije objavljen na Internetu?